Drugo lice ultrazvuka

Povijest se ponavlja

Jedna od povijesnih mudrosti jest da se ona sama ponavlja. Razvoj i korištenje ultrazvuka u trudnoći preslikava upotrebu rentgena (RTG-a ili X-zraka), također korištenog u dijagnosticiranju trudnoće.

Obje tehnike otkrivene su u nekoliko godina razlike, a počele su se koristiti radi dijagnosticiranja trudnoće i mjerenja rasta i normalnosti fetusa. Godine 1935. bilo je izjavljeno kako su “prenatalni pregledi, uključujući rutinsku upotrebu RTG-a, jednako opravdani kao i korištenje RTG-a kod prijeloma kostiju.” (Reece, 1935.)

Povijest se ponavlja godine 1978. upotrebom ultrazvuka: ”Možemo kazati bez sumnje kako se suvremeno porodništvo i ginekologija ne mogu prakticirati bez dijagnostičkog ultrazvuka.” (S.Hassani: Ultrasound in Gynecology and Obstetrics; New York: Springer Verlag, 1978.)

Dvije godine kasnije rečeno je kako “ultrazvuk više nije dijagnostička pretraga koja se koristi samo u nekim rizičnim trudnoćama, zbog još neutvrđenih rizika na fetus. Ona se danas može smatrati sastavnim dijelom prenatalne skrbi.” (Campbell, Little, 1980.)

Niti jedna od gore navedenih izjava nije imala dokaza koji bi ih potvrdili!



RTG nasuprot UZV

Zanimljivo je pogledati na događaje vezane za sigurnost RTG-a u trudnoći. RTG je upotrebljavan na trudnicama gotovo 50 godina s pretpostavkom da je siguran. Godine 1937. u standardnom udžbeniku za prenatalnu skrb stajala je izjava: “Često se postavlja pitanje postoji li bilo kakva opasnost za život djeteta kada X-zrake prolaze kroz njega? Može se tvrditi sa sigurnošću da ne postoji nikakva opasnost ako pregled obavlja kompetentan radiolog.” (R.Salmond, “The Uses and Valuses of Radiology in Obstetrics,” in F.Browne, ed., Antenatal and Postnatal Care, 2nd ed. London: J.&A. Churchill, 1937.)

U kasnijem ispravku tog istog udžbenika stoji: “Danas se zna da nekontrolirana upotreba X-zraka kroz fetus uzrokuje karcinome u djetinstvu.” (J. Chassar Moir, “The Uses and Valuses of Radiology in Obstetrics,” in F.Browne, ed., Antenatal and Postnatal Care, 9nd ed. London: J.&A. Churchill, 1960.)

Ova priča samo pokazuje opasnost pretpostavki da je nešto sigurno i neškodljivo. Što se ultrazvuka tiče, tvrdnja udžbenika iz 1978. godine je identična: “Jedna od velikih prednosti dijagnostičkog ultrazvuka je njegova očigledna sigurnost. S obzirom na postojeći stupanj energije, dijagnostički ultrazvuk se čini bez opasnosti od ozljeda… Svi pristupačni dokazi ukazuju na to da je on vrlo siguran.” (S. Hassani, “Ultrasound in Gynecology and Obstetrics”, New York: Springer Verlag, 1987.)



Utjecaj reklamiranja na javnu svijest o ultrazvuku

Nisu samo liječnici pokušavali promovirati ultrazvuk tvrdnjama koje se ne podudaraju s novim znanstvenim podacima. Interesi tržista također su aktivno promovirali ultrazvuk i to ne samo liječnicima i bolnicama.

Uzmimo za primjer oglas u vrlo čitanim novinama The Times-u (London), koji glasi: «Toshiba je odlučila napraviti dijagnostički aparat koji je u potpunosti siguran... Naziv: ultrazvuk.» Udruga potrošača u Velikoj Britaniji podnijela je žalbu autoritetima za oglašavanje zbog toga što je Toshiba izjavila i objavila neistinitu tvrdnju. Žalba je bila prihvaćena.

U mnogim zemljama reklamiranje ultrazvuka široko se koristi nuđenjem “prve slike djeteta”, poželjne za obiteljski foto album ili “zabavan ultrazvuk”, a sve sa svrhom “susreta” s djetetom. Nudi se prvi video snimak, tj. 4D ultrazvuk za kućni video. Nitko se nije zapitao o sigurnosti njegova izvođenja ili o mogućim kratkoročnim i dugoročnim štetnim posljedicama po dijete. (dr. M. Wagner; “Ultrasound: More harm than good?”)



Proširenost upotrebe ultrazvuka i novčana pogodnost

Unatoč svemu, medicinsko osoblje je nastavilo slijediti znanstveno neutemelljene tvrdnje, a stupanj do kojeg se ultrazvuk infiltrirao u život nerođene djece pokazuju nedavni podaci sljedećih triju zemalja.

U Francuskoj je u godini dana urađeno 3 milijuna ultrazvučnih pregleda na svega 700 000 trudnica, što je u prosjeku četiri ultrazvuka na svaku trudnicu. Ta su snimanja koštala više od bilo kojih drugih dijagnostičkih ili terapeutskih pregleda napravljenih na ovim trudnicama.

Australija, zemlja gdje zdravstveno osiguranje plaća 4 rutinska ultrazvuka, računi su za ultrazvuk u trudnoći iznosili 60 milijuna australskih dolara za godinu dana.

Možda o svemu tome najbolje svjedoči članak u novinama “USA Today”, izdan godine 1993. u kojem stoji: “Prva slika bebe, tj. snimak trbuha za 200 dolara, lijep je dodatak obiteljskom albumu, ali jesu li ultrazvuci liječnika vrijedni tih 1 bilijun dolara već ionako oskudnog socijalnog zdravstvenog osiguranja? Ovo pitanje javlja se na temelju objavljenog ispitivanja u SAD-u. Došlo se do rezultata da ultrazvuk, koji liječnici rutinski izvode na zdravim trudnicama, ne pravi nikakvu razliku koja bi unaprijedila zdravlje njihove djece.”



Police zdravstvenog osiguranja

Nakon što se tehnologija jako proširila po kliničkoj praksi, sljedeći korak za osiguravajuće kuće bio je prihvaćanje ultrazvuka kao standardne “njege”, financirane od službenog zdravstvenog sektora. Nekoliko zemalja sada ima službenu policu osiguranja za jedan ili više rutinskih ultrazvuka u trudnoći. Godine 1980. u Njemačkoj, “Maternity Care Guidelines” dao je pravo svakoj trudnici da joj se ponude najmanje dva ultrazvuka tijekom trudnoće. Austrija je ubrzo slijedila taj primjer također s dva rutinska ultrazvuka. U Hrvatskoj troškove ultrazvuka snosi zdravstveno osiguranje, a privatno se svaki ultrazvuk plaća oko 200 kn. Međutim, opravdavaju li znanstveni podaci i podržavaju li istraživanja ovakvu široku upotrebu ultrazvuka i njegovu visoku cijenu plaćanja?



Rutinski ultrazvuk - da ili ne?

U istraživanju efektivnosti ultrazvuka u trudnoći neophodno je napraviti razliku između njegove selektivne upotrebe za specifične indikacije i rutinske upotrebe kao «screening» procedure.

U načelu, ultrazvuk se pokazao vrijednim u samo nekoliko specifičnih situacija u kojima je dijagnoza ostala nesigurna nakon ispitivanja povijesti bolesti i izvođenja kliničkog pregleda. Jedno od najčešćih opravdanja za izvođenje rutinskog ultrazvuka je otkrivanje intrauterinog zaostajanja u rastu (IUGR). Mnogi liječnici inzistiraju na mišljenju da je to najbolja metoda identifikacije ovog stanja. Godine 1986., pregledom kroz 83 tadašnja znanstvena istraživanja u vezi ultrazvuka, pokazalo se da bi «za otkrivanje IUGR-a ultrazvuk trebalo koristiti samo u visokorizičnoj populaciji.» Drugim riječima, ruke iskusne babice ili liječnika mogu ocijeniti trbuh trudnice jednako pouzdano kao i ultrazvučni aparati sa svrhom otkrivanja IUGR-a. Do istog zaključka su došli i istraživanjima u Švedskoj uspoređujući ponavljana mjerenja veličine maternice koju je izvodila babica, s ponavljanim ultrazvučnim mjerenjima veličine glavice fetusa kod 581 trudnice. Izvještajem se zaključuje: «Mjerenja veličine maternice su učinkovitija od ultrazvučnog mjerenja u prenatalnoj dijagnozi intrauterinog zaostajanja u rastu (IUGR).» (J.Cnattingius, «Screening for Intrauterine Growth Retardation»; Uppsala University, Sweden, 1984.)

Međutim, većina liječnika naučena je koristiti skupu tehnologiju umjesto vještine postavljanja ruku na ženin trbuh.



Pogreška liječnika

Koliko često ste čule ili doživjele da je liječnik na ultrazvuku rekao određenu težinu djeteta, a novorođenče je nakon poroda pokazalo potpunu pogrešku? Ista stvar se događa i s dijagnozama, pogreške su česte, s pozitivnim ili negativnim ishodom. Najtragičnije je što se buduća majka za to vrijeme nalazi u agoniji i stresu koji sigurno ne utječe pozitivno na nerođenu bebu, a zamislite tek kako je kad se otkrije da to uopće nije bilo potrebno!

Godine 1998., 14. siječnja, na ABC Network-u u emisiji «Primetime Live» u SAD-u, javnosti su otkrivene činjenice o učestalosti pogrešaka koje čine ginekolozi na ultrazvuku ili neiskusni i nedovoljno podučeni liječnici koji izvode i/ili interpretiraju nalaz (sliku). «Primetime» je tada iznio kako su mnogi «ultrazvučni tehničari» i liječnici podučavani samo nekoliko sati prije dobivanja certifikata i početka rada na pacijentima. (Primetime Live, Diagnostic Ultrasound; Michel Applebaum, 1998, Chicago)



Pravo informiranja i odbijanja pregleda

Prije nego što dozvolite da vam učine ultrazvuk, napravite malo istraživanje. Slobodno pitajte svog liječnika o sigurnosti pretrage kao i o vrijednosti podataka koje biste mogli doznati. Nemojte se bojati odbiti ga ako se ne slažete s onim što ste otkrile. To je vaše ustavno pravo kojim možete odbiti bilo koje ispitivanje ukoliko ga ne želite. Možda će vas netko pokušati navesti ili nagovoriti da promijenite svoje mišljenje. Zapamtite da odluka leži samo na vama!

Ako ste odlučili da želite ultrazvučnu pretragu, pokušajte saznati što više o liječniku koji će ga izvoditi. Nazovite unaprijed ordinaciju gdje će vas pregledati i pitajte za certifikate liječnika koji će izvoditi ultrazvuk. Kad se upoznajete s liječnikom, pitajte ga osobno o priznanjima vezanima za rukovanje ultrazvučnim aparatom. Ocijenite njegov pristup i ophođenje s vama. Postavlja li vam pitanja? Odgovara li vam rado na vaša pitanja?

Dobar ginekolog će vas ispitati sve o vašoj trudnoći i potrudit će se da vam što bolje objasni sve što bude radio te kako bi to moglo utjecati na vas i vašu bebu. Ne sramite se zatražiti od njega da vam bolje objasni ako nešto niste shvatile. To je vaše pravo!



U znanju je moć!

Želja mi je ohrabriti vas i potaknuti da i sami još više istražujete. Nemojte biti povodljivi zbog mišljenja drugih ljudi pa čak i vašeg liječnika, već gledajte na konkretne dokaze i istraživanja koja su napravljena.

Zatim pogledajte duboko u sebe i slušajte što vam unutarnji glas govori. Jeste li već pročitali i ostale članke po pitanju sigurnosti pri izlaganju ultrazvuku? Što vam nakon svega taj unutarnji glas govori? Slušajte taj tihi govor. Čini li vam se čitav koncept ultrazvuka i dalje sigurnim, korisnim, efektnim, neophodnim i od pomoći?

Bez obzira na vaš stav, duboko se nadam da ćete još dosta istražiti i informirati se o sigurnosti ultrazvuka u trudnoći.